Akupunktura

 

Drevna kineska metoda liječenja, provodi se pomoću tankih iglica koje se zabadaju u točno locirane akupunkturne točke.

 

Prema kineskom shvaćanju, akupunktura ne stvara novu energiju, već je njezina uloga uravnoteženje postojeće.

 

Zapadna medicina utemeljena je na materijalnom shvaćanju bolesti, za razliku od istočne, koja se temelji na energetskom poimanju.

 

Kineski koncept govori da tijelom kruži vitalna energija Qi (či) po točno određenim putanjama koje se nazivaju kanali ili meridijani.

 

Stimuliranjem određenih točaka u različitim kombinacijama liječnik uravnotežuje protok vitalne energije kroz tijelo.

 

Znanstvena istraživanja djelovanja akupunkture govore o nepobitnim učincima akupunkture na organizam: analgetski (protiv boli), sedacijski (smirujući), homeostatski (poboljšanje dinamičke ravnoteže), imunobiološki (stimulacija imunološkog sustava), te ima pozitivan psihološki učinak.

 

Akupunktura u veterinarskoj medicini koristi se u prevenciji i liječenju niza bolesti:
1. Lokomotornog sustava: upale i degeneracije zglobova, kralježnice, diskova, upala tetiva, ovojnica, ligamenata, burzi, mišića, različitih bolnih sindroma, sportskih ozljeda.
2. Probavnog, dišnog, mokraćno-spolnog i živčanog sustava, različitih bolesti kože i hormonalnih poremećaja.

 

Nakon operativnih zahvata neizostavna je metoda rehabilitacije.

 

To je snažna prevencijska medicina, koja jača imunološki obrambeni sustav.

 

Akupunktura poboljšava opće stanje i kondiciju životinja.

 

Najveća prednost akupunkture u odnosu na konvencionalno liječenje jest to što ona nema nuspojava.

 

Prirodne metode djeluju sporije, ali ne ugrožavaju pojedine organe i ne prikrivaju ostale simptome poput lijekova zbog kojih se ne vidi cjelovita slika.

 

U veterini imamo veliku prednost u odnosu na humanu medicinu jer kod životinja nema placeba, pa se djelovanje terapije može vrlo brzo vidjeti.

 

 

 

 

Akupunktura ima svoje početke puno prije zapisa ranog kineskog vladara Žutog cara (25. st. pr.n.e).

 

U 3. st. n.e. u Kini je postojao studij tradicionalne medicine koji je u rangu današnjih fakulteta.

 

U 20. st. nakon ratova i gladi, kineski predsjednik Mao Ce - Tung u Kini je uveo pojam "bosonog liječnika i veterinara". Oni su brzim tečajevima naučili liječiti četrdesetak bolesti, te osigurali jeftinu zdravstvenu zaštitu za mnogoljudnu, tada siromašnu zemlju.

 

Danas u Kini postoji petogodišnji studij tradicionalne medicine i petogodišnji studij zapadne medicine.

 

U Europi je već 1683.g. objavljen doktorat iz područja akupunkture autora nizozemskog liječnika i botaničara Willema Ten Rhyne.

 

Širenje  akupunkture u Europi započinje početkom 20. st. kada francuski znanstvenik Soulié de Morant objavljuje svoje kapitalno djelo "Kineska akupunktura". Na njegov poticaj 1943. g osnovano je prvo društvo liječnika akupunkturologa izvan Kine, a 1946. g. čak i Međunarodno društvo za akupunkturu sa sjedištem u Parizu. U Francuskoj je 1976. g. osnovan prvi trogodišnji studij akupunkture.

 

U Rusiji i Ukrajini akupunktura se počela razvijati od 1920. g, a suradnja Rusije i Kine  rezultirala je brojnim bolnicama tradicionalne kineske medicine u Rusiji.

 

U kineskoj veterinarskoj medicini prvo djelo nastalo je 650 g. pr.kr., a njen autor je bio Baile Zhen Jing, akupunkturist poznat u liječenju konja. Sljedeće djelo autora Yizhoa Yanga nastalo je 1601 g. Pod nazivom Zhen Jiu Da Cheng (priručnik akupunkture i moxibustije). Godine 1984. u Pekingu je objavljeno djelo "Traditional Chinese Veterinary Therapy".

 

Prvi izvještaj o primjeni akupunkture na životinjama na zapadu objavljen je 1828 g. u Engleskoj. Najvažniji trenutak za prihvaćanje akupunkture kao suvremene metode liječenja je kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1979 g. priznala akupunkturu kao službenu metodu liječenja.